1 Seriju radova iz projekta pod nazivom Prototipovi, kojem pripada i Tateye smještam u prostoru između umjetnosti i dizajna, iako ih ja intimno više doživljavam kao umjetničke predmete koji koriste dizajnerske kodove kako bi izrazio svoja stajališta o širem društvenom kontekstu. Predmeti projekta Prototipovi zamišljeni su za jedno hipotetsko “hiperkapitalističko” društvo u kojem vlada beskrupolozna ekonomija i u kojoj ti predmeti bez milosti vrše svoju funkciju, ma kakva ona bila, zadovoljavajući bilo koji zahtjev potrošača. Tataye se u jednoj određenoj mjeri ironično postavlja prema dizajnu, čovjeku i društvu. Budući da je funkcionalnost osnova dizajna, a predmetu kao šta je Tateye funkcionalnost nedostaje ili nadilazi prihvatljivost zaštite zdravlja korisnika, on funkcionira kao umjetnički predmet.

2 Sam naziv serije mojih radova – “Prototipovi” – govori nam da se radi još uvijek o začecima nekih mogućih proizvoda i predmeta koji to još nisu. Prototipovima ovog projekta testiramo proizvod, spekuliramo o njegovoj funkciji i posljedicama koje bi on ostavio na čovjeka i društvo općenito. Dok s jedne strane dizajn ovog predmeta zavodi promatrača svojim izgledom, s druge strane njegova ga funkcija plaši. Iako znamo da u današnjem društvu postoje pravila koja bi nas morala štititi od ovakvih predmeta, moj pokušaj je da razmislimo je li šteta što taj predmet nije upotrebljiv i štite li nas zaista ta pravila. Prototipovi ovog umjetničkog projekta zapravo testiraju nas i društvo te mi postajemo “prototipovi”.

Kako bi se osmislili ovakvi predmeti najprije se mora osmisliti i dizajnirati društveni poredak u kojemu bi oni egzistirali, a tek nakon toga se može krenuti u samo osmišljavanje i dizaniranje predmeta. Ovakvim pristupom mi odlazimo nekoliko koraka unaprijed, u “avangardu” u vojničkom smislu te riječi, pošto se ovaj termin u početku upotrebljavao za bilo koju vojnu jedinicu koja se nalazila ispred glavnine vlastitih redova (avantguarde, avant = ispred, guarde = straža; znači, predstraža, prethodnica). Zamišljajući i teoretizirajući ovakve predmete, mi prolazimo intelektulano opasne puteve koje u stvarnosti neće trebati, ako to nije svrsishodno, više prolaziti.

3 Kao što smo prije rekli, radovi iz ovog projekta nalaze se na granici između umjetnosti i dizajna. Na granicama se inače nalazi ničija zemlja, ako koristimo taj izraz opet kao vojnički termin. “Ničija zemlja” je teren koji se nalazi između rovova ili utvrđenih položaja dviju suprotstavljenih vojski, terenu bez prirodnog zaklona koji nijedna strana ne želi trajno zaposjesti jer time svoje ljudstvo ostavlja nezaštićeno. Shvatit ćemo da je na takvom terenu vrlo teško zarađivati. Naravno, danas je sve prihvatljivije prožimanje raznih disciplina, stvaranje novih hibridnih oblika izražavanja, a moj je cilj i nada da će se u budućnosti te granice sve više kršiti. Moj osobni “background” isprepleten je raznim iskustvima iz svijeta dizajna, oglašavanja i umjetnosti.