1 U našem radu unutar Design Frictiona težimo istraživati nove izazove koji proizlaze iz pojave novih tehnologija u svakodnevnom životu. Iz te je perspektive naša praksa pod utjecajem percepcije o spekulativnom dizajnu koji je, po našem mišljenju, komplementran pristupima dizajnu koji su usmjereni konvencijalnom rješavanju problema. Ona se reflektira na sve većem broju pitanja povezanih s korištenjem tehnologija kao i na ulozi dizajnera u otporu ili dodatnom ukazivanju tih problema. Kao takva, naša praksa je čak bliža aktivizmu.

Osim toga, također eksperimentiramo na samim rubovima prakse spekulativnog dizajna, tražeći načine da odgovorimo na moguće zamke. Na primjer, svoj kritički stav proširujemo koristeći se raznim medijima kao što su igrice, eksperimentalni scenariji ili programski alati. Često u svojim projektima koristimo i multidisciplinarni pristup, služeći se metodama ili surađujući sa stručnjacima koji dolaze izravno iz drugih područja, kao što su etnografija, ekonomija ili politologija, a sve to kako bismo dizajnirali fikcije i frikcije. Na taj način u procesu spekulativnog dizajna težimo uključivanju ne-dizajnera, bez obzira radi li se o specijalistima za neku temu ili ne. Radi se o metodama participatornog dizajna za javne teme koje naglašavaju kritičko preispitivanje mogućih budućnosti.

2 Smatramo da je temeljna uloga spekulativnog dizajna pokretanje rasprave o mogućim budućnostima te pokušaj definiranja onih najpoželjnijih ili za cjelokupno društvo, ili za određenu zajednicu. Očito je da određeni interesi mogu dovesti do različitih viđenja i najčešće je pravi izazov pronaći zajednički nazivnik za raspravu o određenom pitanju. Snaga naše primjene kritičkog dizajna proizlazi upravo iz njegovog kontradiktornog položaja. S jedne strane on provocira ljude u odnosu na moguće budućnosti tako što proizvodi opipljive i vizualno vrlo efektne scenarije. S druge strane, problem je što je ponešto odvojen od publike jer je postavljen u alternativnoj stvarnosti u kojoj je, zapravo, uobičajen. Ta udaljenost omogućava javnosti da se oslobodi kontroverze i problem sagleda u novom svjetlu. To je ključno ako rasprave želimo pomaknuti prema neotkrivenim područjima razmišljanja.

Vođeni tim načelom, želimo podržati strateško usmjeravanje kod donošenja javnih politika uključivanjem svih dionika u raspravu. U radovima ne pokušavamo samo isprovocirati i sukobiti razna mišljenja, nego i povezati razmišljanja s konkretnim prilikama za promjene. Na taj način nastaje i dizajnerski materijal koji zajednice mogu iskoristiti kako bi iznova formulirale naše spekulacije i oblikovale svoje budućnosti.

3 Ne možemo reći da smo do sada uspješno zarađivali za život od rada na projektima iz spekulativnog dizajna. Međutim, ne smatramo to problemom jer radimo na velikom broju projekata i ta nam iskustva pomažu u boljem razumijevanju i razvijanju vlastite prakse kritičkog dizajna. Smatramo da su kritičke prakse ključne za razmišljanje o učincima i vrijednostima koje su ugrađene u tzv. tehnološke ili društvene inovacije današnjice i sutrašnjice. To znači da spekulativni dizajn, za razliku od design thinking koncepta, mora pronaći prave argumente kako bi održao obećanje i pred drugim akterima osim institucija u kulturi. U društvu opsjednutom brojkama, produktivnošću i korisnošću spekulativni dizajn se može učiniti beskorisnom djelatnošću.

Zapravo, spekulativni dizajn je prvenstveno pokušaj dizajnera da izbjegnu tržište i ekonomske utjecaje. Isto tako, vrlo je upitan pristup praksi koji se oslanja samo na ekskluzivne novčane izvore i narudžbe od specifičnih interesnih zajednica ili institucija. Kako doista možete uputiti nezavisnu kritiku javnih politika ili upravljačkih izbora ako vas u cjelosti ili djelomično financiraju javna tijela? U tom smislu, smatramo da se radi o praksi koja se nužno sastoji od samoiniciranih projekata i eksperimenata koja provode javno-privatna partnerstva.